Botel Marina: Brod koji je devet desetljeća pisao jadransku povijest

Kada se spusti sumrak nad riječku luku i svjetla grada zatrepere na površini mora, uz Adamićev gat mirno počiva silhueta broda koja pripovijeda priču dugu gotovo devet desetljeća. To nije obični brod. To je Marina — plovilo koje je nosilo ime švedske princeze, prevezlo milijune putnika, prkosilo ratnim razaranjima i konačno pronašlo mir kao jedini botel na Jadranu.

Rođena u Skandinaviji, krštena imenom princeze

U veljači 1936. godine, u danskom brodogradilištu u Frederikshavnu, porinuto je plovilo koje će desetljećima kasnije postati legenda Jadrana. Švedska brodarska tvrtka Rederi ab Goteburg naručila je brod za redovite linije između skandinavskih luka, a za kumu je odabrana ništa manje nego švedska prijestolonasljednica. Brod je kršten imenom Kronprinsessan Ingrid — Princeza Ingrid — i odmah je zaplovio hladnim sjevernim morima.

Trideset i tri godine Marina je vjerno služila skandinavske vode. Godine 1950. produžena je na sadašnje dimenzije od 72,2 metra duljine, 10,82 metra širine i 7 metara visine — čime je dobila robusni profil koji će joj omogućiti da izdrži sve oluje koje su tek dolazile. Nova vlasništva donijela su nova imena: 1955. postaje Christofer Pohlem, a 1963. konačno dobiva ime pod kojim će zauvijek ostati zapamćena — Marina.

Jadranska odiseja: od Lošinja do Venecije

U studenom 1969. Lošinjska plovidba iz Malog Lošinja kupuje Marinu i šalje posadu u Stockholm po nju. Osamnaest dana kasnije, nakon putovanja koje je samo po sebi bilo avantura, Marina pristaje u lošinjsku luku. Počinje najduža i najznačajnija era njezina života.

Sljedećih 36 godina Marina redovito povezuje otoke i gradove duž Jadrana — Zadar, Silbu, Mali Lošinj, Unije, Pulu, Koper, pa sve do Venecije. Kroz njezine palube prošli su milijuni putnika i prevezeno je više od 250.000 vozila. Za stanovnike otoka Marina nije bila samo prijevozno sredstvo — bila je životna arterija, jedina veza s kopnom, način da djeca dođu u školu, da se bolesni prevezu do bolnice, da stignu namirnice i pošta. Generacije otočana odrastale su uz zvuk njezina motora.

Ratna hrabrost: Plava vrpca Vjesnika

Kada je 1991. godine Domovinski rat zahvatio Hrvatsku, Marina nije ostala na sigurnom u luci. Dok su granate padale na Dubrovnik, Marina je plovila prema opsjednutom gradu, noseći pomoć civilima zarobljenim u paklu rata. Tijekom jedne od tih misija, brod je zarobljen od strane neprijateljske vojske — trenutak koji je duboko obilježio posadu, ali ih nije slomio.

Za izvanredne zasluge i hrabrost na moru, Marina i njezina posada dvaput su nagrađeni prestižnom Plavom vrpcom Vjesnika — priznanjem koje se dodjeljuje za izuzetna postignuća u pomorstvu. U tom je trenutku Marina bila daleko više od teretno-putničkog broda. Bila je simbol otpora i solidarnosti.

Najstariji putnički brod na svijetu

Zanimljiv je podatak koji govori o Marine njezinoj izdržljivosti: 2007. godine, kada više nije aktivno plovila, Marina je još uvijek smatrana najstarijim brodom na svijetu s dozvolom za prijevoz putnika. Brod građen 1936. — u doba kada je Europa stajala na pragu Drugog svjetskog rata — još je uvijek bio tehnički sposoban nositi ljude preko mora. To svjedoči o kvaliteti danske brodogradnje, ali i o pažnji koju su joj generacije pomoraca posvećivale.

Novi život na Adamićevu gatu

Posljednji put Marina je zaplovila krajem 2005. godine, sudjelujući u natjecanju u podvodnom ribolovu kraj Malog Lošinja. Bio je to tih, neupadljiv oproštaj od mora. U srpnju 2006. tvrtka Arhipelag d.o.o. iz Malog Lošinja kupuje Marinu s vizijom koja će joj dati potpuno novi smisao. Do 2011. brod je bio usidren u Malom Lošinju, a potom je prebačen u Rijeku, na Adamićev gat — u samo srce grada.

Tijekom 2013. godine uslijedila je temeljita rekonstrukcija. Uređeno je 35 potpuno novih soba, obnovljen je restoran i bar na trećoj i četvrtoj palubi, a brod je opremljen svim modernim sadržajima. Marina je tako postala prvi i jedini botel — brod-hotel — u Hrvatskoj. Danas gosti mogu noćiti u jednokrevetnim, dvokrevetnim, trokrevetnim i četverokrevetnim sobama, uživati u pogledu na riječku luku, i jesti na palubi broda koji je nekada nosio tisuće putnika preko Jadrana.

Živo naslijeđe na valovima

Botel Marina nije muzej — to je živi spomenik jadranskog pomorstva. Svaka paluba, svaki hodnik čuva duh gotovo devedesetogodišnje plovidbe. Od skandinavskih fjordova, preko otočkih linija, kroz ratne oluje do mirnog pristaništa u Rijeci — Marina je preživjela sve što joj je more, povijest i čovjek mogao donijeti. Danas, usidrena trajno uz gat, ona čuva priče otočana koji su se na njoj rodili, vjenčali, odselili i vratili.

Za posjetitelje Rijeke, Botel Marina nudi nešto što nijedan hotel na kopnu ne može — osjećaj da spavate na komadu žive povijesti, uz tiho ljuljanje valova koje vas podsjeća da ste na brodu koji je plovio gotovo cijelim Jadranom i dalje.

Ovaj je članak dijelom nastao zahvaljujući starim fotografijama i snimkama koje su izašle na vidjelo kada je netko donio svoje osobne uspomene na digitalizaciju. To nas je potaknulo da se zapitamo — koliko se još takvih blaga krije po tavanima, kutijama za cipele i starim ormarima, povezanih s Botel Marinom i njezinim putovanjima? Ako posjedujete stare medije povezane s ovom organizacijom, servisi poput EachMomenta mogu pomoći u njihovu očuvanju za buduće generacije.